srijeda, 28. siječnja 2015.

Personal post : Biti Au Pair!

Helou bjuti svijete! Ovih dana me puca New Yorkstalgia, pa sam vam odlučila skuckati jedan non-beauty post, u kome ću vam ispričati o svom iskustvu, pa možda tako pomoći nekoj drugoj djevojci. Bit će ovo dug post, a pokušat ću biti kratka! :)

Au Pair program je u suštini program u kome otputujete na kulturalnu razmjenu (agencija preko koje sam ja išla šalje djevojke u Njemačku, Austriju i Ameriku), u toku koje živite u sklopu porodice i brinete se za njihovu djecu.

Krenut ću od početka i govoriti iz ličnog iskustva (možda je sad nešto drugačije)!

Prvo o onim manje lijepim temama, tj. finansijskim.

Mene je čitav program koštao oko 3500KM. Sam program košta 700 eura, ali tu se nabere još troškova, tipa poziva u ambasadu, vize, a veliku ulogu u ovoj cifri igrala je činjenica da nisam imala vozačku dozvolu - koja mi je trebala za program, pa sam morala i to riješiti.

Dakle, u program sam pristupila nakon što sam zamrznula status na fakultetu i položila vozački ispit. Vozački sam morala polagati ponovo u Americi (Sad sam užasan vozač na 2 kontinenta). Ispunila sam aplikaciju online, u toj aplikaciji govorite porodicama više o sebi, postavite svoje slike i kratki video, u kome im se predstavljate. Zatim sam popunila određenu dokumentaciju "ručno", pa sve to skupa predala u agenciju. Ti papiri se šalju u Ameriku (u mom slučaju), a nakon što su odobreni, ja sam postala vidljiva porodicama na njihovom website-u.

Vi ste one koje biraju, odnosno, vama se porodica javi, a vi nakon razmjenjenih e-mailova, Skype i telefonskih razgovora odlučujete da li vam se sviđaju. Ovaj proces može trajati i do mjesec i više, a ja sam imala sreću, pa mi se prva porodica javila već 3 dana nakon ulaska u program. Iako ovaj proces može trajati znatno duže, ja sam za 3 dana odlučila da želim živjeti s njima, jer su imali sve što mi se sviđalo. Živjeli su u predgrađu New Yorka, imali jedno dijete i - bili su bosanci. Naravno, možete odbiti koliko hoćete porodica, sve dok ne nađete svoju idealnu. Moj proces od ulaska u program, do odlaska, trajao je oko 3 sedmice.

Nakon što mi je viza odobrena, spakovala sam stvari i iz Sarajeva odletila u Beč. Sa mnom skupa letila je još jedna djevojka iz Bosne, što mi je bilo super jer je to bio moj prvi let avionom ikad, a i u trenutku kad smo saznale da nam je let za New York odgođen 7h, bilo je super imati društvo. Dakle, nakon 7h čekanja na bečkom aerodromu, poletile smo za New York i za nekih 13h smo bile na JFK aerodromu. Slijedilo je čekanje u redu još neka 2h, a čekalo se zapravo na provjeru dokumenata i taj službenik koji s vama razgovara, može odlučiti da vas ne pusti u zemlju i vrati vas odakle ste došli. Mi smo prošle, a ja sam dobila komentar "you look like trouble". Ma niiisam :)



Sljedeća tri dana smo provele na akademiji s djevojkama iz čitavog svijeta, na kojoj smo imale razne radionice, upoznavanje s običajima i sl. Meni su svi manje-više bili poznati, ali bilo je djevojaka koje nikada za njih nisu čule. Djevojke s akademije putuju svojim porodicama u sve dijelove Amerike, a dok ste još na akademiji, ide se u kratki obilazak New Yorka.

Prva posjeta NYC

Jedna od radionica :)


Djevojke iz čitavog svijeta!



Kao što sam rekla, brinula sam se o jednom dječaku, koji je tad imao 10 godina. Moje obaveze su uključivale pripremu njegovih obroka, sređivanje njegove sobe, zadaću, odlaske na treninge (trenira tenis i fudbal), odlaske u muzičku školu, te u dogovoru s porodicom, brinula sam se o kući, u smislu usisavanja i slično, jer sam uglavnom bila slobodna 90% vremena, obzirom na djetetove obaveze. Za ovaj posao sam bila plaćena $200 sedmično, a plata je ista, bez obzira koliko djece imate.

My lil' Tyger!


Grad u kome sam živjela zove se Chatham i klasično je bogato predgrađe.

Moja ulica.


 Porodica je ugovorom obavezna da vam da 1,5 dan slobodan sedmično i jedan vikend mjesečno. Ja sam imala uglavnom svaki vikend slobodan, a to sam koristila za obilazak grada,

Također, za vrijeme ovog programa, porodica je dužna da vam obezbijedi slušanje predmeta na fakultetima u vrijednosti od $500. Ja sam odslušala English as a Second Language, Advanced Business Level te Law, Politics & Society - za njih ćete dobiti certifikate i slušate ih na lokalnim koledžima s redovnim studentima. Ja sam pohađala County College of Morris te Drew Univeristy.

Ono što svakako treba očekivati, ako se odlučite biti Au Pair, jeste da će vas nostalgija pucati kao nikad, slušat ćete "Da se kući vratim" i slične numere, upoznat ćete ljude koji dolaze iz drugih kultura, vrlo je mala vjerovatnost da ćete se družiti s lokalnim ljudima, ali zato ćete se družiti sa curama iz svog clustera - odnosno svim Au Pair djevojakama koje žive u vašoj okolini. Otkrit ćete i sve načine da potrošite platu! :)





Tokom godine sam proživjela sve tipične američke praznike, koje je moja porodica slavila i time mi upotpunila doživljaj, išla sam na farmu bundava pred Halloween, jela američku pitu, provodila dane u mallovima, slavila Thanksgiving, Božić sam proslavila u američkoj porodici u Chicagu, Novu godinu u Central Parku.. preživjela sam čak i uragan Sandy! :D



A u vrijeme kada je porodica putovala na odmore, ja sam to koristila da i ja otputujem. Imam prijateljice širom Amerike, pa sam tako posjetila Chicago, Floridu, Atlantic City..

Ono što ćete dobiti ovakvim programom su svakako bolji živci, bolje poznavanje jezika, proputovat ćete, steći prijatelje iz svih krajeva svijeta, postat ćete samostalne, doživjeti trenutke o kojima ste sanjale i maštale  i ono neminovno - zavoljet ćete dijete (djecu) i odvojiti se od njih bit će nešto najgore na svijetu.

Neki od mojih omiljenih trenutaka kroz slike.
Drvce :) 

Rooftop restoran

Nadal i Serena Williams u Madison Square Garden

A šta drugo :)

Stan Carrie Bradshaw



St. Patricks Day



Ja imam sreću, pa moja porodica dolazi u Bosnu jednom godišnje, pa imam priliku vidjeti svog dječaka i provesti malo vremena s njim, a i ostatak godine smo u kontaktu.

Program isprva traje godinu dana, a možete ga produžiti još 6, 9 i 12 mjeseci.

Nakon što se vratite kući, mora proći 2 godine, prije nego se mognete ponovo prijaviti.

Godina u kojoj sam bila Au Pair, bila je najbolja i najgora godina u mom životu. Bilo je to prvo odvajanje od porodice, (a ja sam jako vezana za porodicu), bez mene su se kod kuće dešavale bitne stvari, bilo mi je jako teško steći prijatelje i osjećala sam se usamljenije nego ikad. U drugu ruku, ostvarila sam neke od najvećih snova, osjećala sam se da sam tamo gdje pripadam i disala punim plućima. Da li bih ponovo otišla? - Apsolutno! Da li bi sada iskustvo bilo drugačije? - Vjerovatno, jer sada bih se znala drugačije postaviti u nekim situacijama i drugačije bih sebe pripremila na iskustva koja dolaze!

Sada kada sam vam napisala sve tehničke stvari, planiram vam pisati o svojim iskustvima u gradovima koje sam posjetila i prikazati ih kroz svoje oči. Šta kažete da New York bude prvi? :)

Do čitanja,
Love,
Dođoška!


Broj komentara: 25:

  1. Bas mi je bio uzitak citati post, imam osjecaj da sam s tobom sad prosla bar dio tog iskustva :) inace volim putopisne postove, a ovaj je bio jos bolje vrste jer je informativan i mislim da je jako koristan. Meni je veliki problem sto sam dosta ne-izlazim-iz-kuce karaktera i tesko mi je uopce otici do ducana ako bas ne moram. Obozavam gledati dokumentarce i citati o drugim zemljama, ali me uvijek strah nekud ici, da ne kazem da sam dolaskom u Zgb imala panicne napadaje kad sam morala ici na tramvaj - brr. Ali vjerujem ti da je ovo ustvari dobro za svakog, da treba nekad pregristi taj comfort zone i otici negdje drugdje i sigurno si sad puno puno jaca i pametnija osoba na sto nacina, ipak imas jedno divno iskustvo :) stvarno je program dobro osmisljen - radis, plaćen si za to, usput fino ucis jezike i slusas druge programe, a lijepo je i sto te obitelj vodila na sva ova događanja i sto si s njima tako lijepo proslavila blagdane :) sad komotno mozes napisati neki znanstveni rad na tu temu i dati ga u objavu! Iskreno, jako mi privlacno zvuci cijeli program pa se nadam da cu smanjiti kukavicluk i odvaziti se i sama na ovako nesto :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prvo, hvala ti na svim divnim riječima, potrudim se da u svaki post unesem što više sebe! Potrudit ću se da i kroz sljedeće što živopisnije prepričam iskustvo. Ukoliko budeš u prilici, MORAŠ se odvažiti na ovakav potez. To je jedna od onih stvari koje se trebaju proći u dvadesetim godinama i koje zlata vrijede!

      Izbriši
  2. Jao samo piši :-D Volim ovo čitati i uživam u ovome.. Jedva čekam nastavak :-D Može i detaljnije :-)

    OdgovoriIzbriši
  3. Ovo je predivno,fenomenalno,jako mi se dopada post i navijam za još takvih i blago tebi :)))))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Tijana, ovo je svakako bilo super iskustvo i nadam se da će ih još biti! :)

      Izbriši
  4. NADAL I SERENA. <3 Nadam se da shvataš koliko mi se plače upravo :D Program zvuči super i ja bih vjerovatno sutra otišla, kada bih znala da mi mama neće poluditi :P

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja i nisam neki ljubitelj tenisa, ali je svakako bio doživljaj! :D Ih odvajanje od porodice je najgore, ali ako se jednom otkineš, svaki naredni put je lakše :D

      Izbriši
  5. Jaoo divno! Svidja mi se! Hvala ti sto si podelila sa nama bitne informacije, sad se razmisljam da krenem da skupljam pare i da se prijavim za program. Posto je od velike koristi :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti i nema na čemu! :) Definitivno trebaš! Ovo je jedno od onih iskustava koja će te obogatiti u svakom smislu!

      Izbriši
  6. Prekrasno si sve napisala, toliko lepo da si me odsetila na nekakve NYC događaje iz prošlosti :D
    Biti Au Pair je divno, bogato iskustvo. Te 2012. sam ispratila dragu prijateljicu na avion za Portland u kome je i danas, srećno udata :)
    Piši o New Yorku, jednom od najmagičnijih gradova na svetu <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti! New York se i meni uvukao pod kožu i neće tako skoro van! Ja jednu svoju ispraćam na ljeto na Floridu, srećom svadba će biti tu, jedva čekam! :)

      Izbriši
  7. Ovo je divno iskustvo koje svako treba da dozivi.. Uzasno ti zavidim :) :D Bas sam uzivala citajuci svaku recenicu, jedva cekam naredni post vezan za ovo putovanje :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala puno na lijepim riječima i potpuno se slažem! :)

      Izbriši
  8. Da, pisi o New Yorku sto vise, o svemu-cijenama, mjestima koje si posjetila, ljudima, anegdotama, subwayu, central parku, brooklyn bridge-u, highline.u, TS-u, ma o svemu :D

    OdgovoriIzbriši
  9. Džaba riječi i priča ako ti nju u mislima ne možeš zamisliti i proči sve što si i ti dok čitaš. A ti to znaš probuditi u čitatelju. Post je super, a tebi srećno da obiđeš što više svijeta, jer jedna je mladost :D

    OdgovoriIzbriši
  10. Obožavam ovakve postove. Ovo što si ti doživjela je stvarno jedno predivno iskustvo. Imam prijateljicu koja je to radila i uživam slušati njezine priče jer sam oduvijek htjela i sama to isprobati. Svaka ti čast i samo ti nama piši još ovakvih tekstova :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hoću, svakako! Slažem se da je iskustvo koje se ni čim ne može nadomjestiti! Hvala što me čitaš! :)

      Izbriši
  11. Svaka ti čast! Skidam kapu.Treba imati hrabrosti za ovakvo iskustvo,bar po meni.
    Drago mi je što si napisala ovaj post jer sam ja od onih koje se nikada ne bi upustile ovako nešto(pogotovo sad kad sam majka-imam svoju porodicu),ali volim da pročitam i kroz tvoju priču doživim avanturu.Kao kad čitaš neku dobru knjigu i skroz se uživiš. :-)
    Priši što detaljnije i opširnije,da duže traje knjiga. :-)
    Možda posle i napišeš knjigu,tj.spojiš postove i eto!
    Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti! :) Drago mi je da ti se ovakav tip postova sviđa, a svakako će ih biti više u budućnosti, obzirom da su naišli na odobravanje kod čitalaca! :)

      Izbriši
  12. Izvrstan post, bio mi ga je užitak čitati :)
    Au Pair je divno iskustvo, mislim da to puno obogati čovjeka i nauči ga i o sebi i o drugima :)
    Nadam se da će biti još tekstova vezanih uz tvoj boravak u SAD :)
    I divno mi je što si ostala bliska sa svojim domaćinima i super je što se ipak viđate jednom godišnje i dalje ♥

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti! :) Novi postovi su već u pripremi, a i ja sam jako sretna jer imam priliku vidjeti porodicu makar jednom godišnje, još uvijek se osjećam kao dio porodice! :)

      Izbriši

Hvala na komentaru!