subota, 17. rujna 2016.

Stop znojenju?!

Helou bjuti svijete!

Današnji post je nešto drugačiji, no, odavno razmišljam da podijelim s vama riječ-dvije o proizvodu koji mi je promijenio život. Svega mi.

Dakle, ja sam debela osoba. Imam makar 20kg viška, a i hormoni mi ne štekaju baš najbolje. Epilog te divne kombinacije je da se znojim nenormalno i još gore moj znoj ne da smrdi, nego zaudara na kilometar. Nosim isključivo pamučnu odjeću, tuširam se minimum 2 puta dnevno i presvlačim se 3-4 puta dnevno i ama baš ništa od toga ne pomaže. Probala sam svaki mogući dezodorans iz drogerija (apotekarske nisam) i sa svakim sam ostala razočarana.

Eh, tu na scenu dolazi zvijezda današnjeg posta - Rexona Maximum protection, dezodorans u kremi.
Dok sam radila u dm-u, ugledala sam ga na polici i prvo me zaintrigirala njegova visoka cijena od skoro 12KM. Razmišljala sam da mora da je nešto poseban, čim je najskuplji, pa reko' da probam. To se desilo nekad prošle godine, a moje oduševljenje ovim proizvodom ne jenjava sve do danas.

Evo malo tehničkih detalja :

Dolazi u kartonskoj kutijici, na kojoj su ispisani podaci o sastojcima, načinu upotrebe i sličnim, osnovnim informacijama.

Nemojte me držati za riječ, ali mislim da dolazi u šest verzija, kojima se razlikuje miris. Obzirom da ih nikada nisam mogla otvoriti i provjeriti miris, tako sam nasumično uzimala koji dođe pod ruku, pa vjerujem da sam ih probala sve. U tom smislu mogu reći da ni jedan miris nije napadan, već svi mirišu, jednostavno čisto i svježe.



Sam stick je nešto veći i lijepo leži u ruci, zaštićen je poklopcem koji potpuno naliježe i tako štiti proizvod od isušivanja, a proizvod se dozira mehanizmom na okretanje.


Dolazi zaštićen folijom, koju možete i sačuvati, čisto radi dodatne zaštite.


Na samom vrhu,. nalaze se otvori manjeg i većeg promjera, kroz kojeg izađe pozamašna količina proizvoda, koji je u svakoj verziji bijele boje. Kada ga se nanese, treba mu dati minimum tri minute da se osuši, jer će se u protivnom preslikati na odjeću i ostaviti bijeli trag. Kada se osuši, onda ste mirni.


U sastojke se ne razumijem, no, evo ih na slici ispod, za one kojima to bolje ide.



Sumirati utiske je zaista lako, jer za ovaj proizvod nemam ni jedne loše riječi. Ukoliko se istuširam ujutro i nanesem ga, mogu biti mirna cijeli dan, bez da se moram presvlačiti još dodatna 2-3 puta. Znojim se i dalje, ali znatno manje, a  znoj ne zaudara, nego miriše na čistoću.

Testirala sam ga u svim mogućim uvjetima i prošao je sve testove!

Upratila sam da ga se ima kupiti u dm-u i Bingu, a nisam ga vidjela u drugim prodavnicama. U dm-u često bude na sniženju, pa košta oko 9KM, a količina od 45ml bude mi otprilike mjesec i po dana.
Za one koji žive na području Tuzle i okolici, ostavljam link do profila djevojke, od koje kupujem ove dezodoranse po cijeni od 7KM : KLIK.

Otkako ga koristim pravim zalihe, pa tako uvijek u šteku imam barem dva, a s vremena na vrijeme na par dana ubacim bilo koji drogerijski dezodorans, čisto da ga se koža ne zasiti.

Da li ste ga i vi probale i kako ste zadovoljne učinkom?

Do čitanja,
Love;
Dođoška! 

srijeda, 7. rujna 2016.

Chitchat #8

Kada sam krenula na 1. godinu fakulteta, preokrenula sam svoj život. Nizom slučajnih susreta, pročitanih knjiga, odgledanih filmova, postala sam neko novi. Neko bolji. U toj godini nekolicinu puta mi se desilo da mi priđe neko koga ne poznajem i kaže mi kako ga je nešto privuklo ka meni. Nekad samo da me zagrli, nekada da mi kaže da im popravim dan čim se pojavim. Hranilo me i tjeralo da budem još sretnija, još sigurnija u svoju sreću.

Krajem te godine, u moj život su ušli ljudi kojima sam dopustila da iscrpe iz mene posljednju kap vjere, samopouzdanja i sreće. Odjednom mi se moj stari život učinio nestvaran i dalek stoljećima i ostala je samo ljuštura sretne osobe. Dugo, baš dugo, mi je trebalo da skupim hrabrost i izađem iz tog kruga, stisnutih zuba i pesnica, ne osvrćući se baš ni jednom. Mislila sam, samo to će biti dovoljno, da se sve staro samo vrati, da stara iskra opet plane. Proći će još dvije godine, prije nego shvatim da je sreća uvijek bila rad, a nikada stanje.

Sreća je konstantan rad. Naporan, znojav i smrdljiv rad. U nekom trenutku mi se učini da je mogu nakupiti u kesu i pokloniti drugome. Istina, nekada je skup ruž koji kupim i poklonim, bez preduslova, poznanici. Najčešće su to dugi razgovori, puni suza, loše kafe i plakanja u krilu. Ljudima se učini da je dovoljno uzeti tabletu i da će biti pametniji, produktivniji, sretniji i bilo bi zaista idealno da jeste tako. Nažalost ili nasreću, nema tu ni prave sreće ni užitka u njoj.

Riješila sam se loših ljudi, poslova, objava na Internetu, vijesti, neudobne obuće i odjeće koja kaže "prihvati me, prilagodit ću se". Sve manje vičem besmislice, a sve češće mirnim tonom kažem tačno ono što mislim i svaki put se uspijem objasniti. Svakog jutra iznova odlučim smijati se, ustati iz kreveta koji se ponekad čini kao utočište i suočiti se sa odrazom u ogledalu, a baš taj odraz najčešće mi izgleda kao najljući neprijatelj.

Predstoje mi promjene koje me drže budnom do zore i svim tijelom osjećam da sam na pragu one promjene, kada čovjek zakorači u sebe. Plašim se. Prvi put to izgovaram baš onako kako osjećam, bez uljepšavanja. Strah je jedno veliko govno, teško i nepodnošljivo. Neka sila mi se navali na prsa i ne mogu disati, iako se očajnički gušim. Uvijek sam odustajala. Od dijeta, blogova, veza.. od sebe. I sada prvi put imam mrvicu više snage za sve i čini mi se da se više plašim uspjeha, nego neuspjeha. Ipak, pomišljam da poraz već znam, ali pobjedu još nikada nisam stigla upoznati, pa krećem bojažljivo, ali uporno, na svoje novo putovanje, ka najboljoj verziji sebe.

Do čitanja,
Love,
Dođoška