Dok sam bila djevojčica, nikada nisam maštala o "odraslom" životu. Ništa u vezi tog života mi se nikad nije sviđalo. Svi samo rade, umorni su od posla, pare potroše da jedu i idu na posao, rijetko ko ima za neki odmor/komad odjeće/šminke.. i šta se tu imalo iščekivati? Priznajem, odrastanje ima i svojih dobrih strana, ali ja se najčešće zateknem u razmišljanju "pas mater, zar imam toliko godina?!". Pogađaju me udaje prijateljica, rađanje djece, završavanje fakulteta.. pogađa me u smislu "kad prije, pa nisam se još izigrala" i često vičem ABORT MISSION! .. Pogađate, neuspješno.
Tako sam se i ja zaposlila, prvi put, drugi put, treći put.. sad više ne znam kako je biti bez posla. Moja nepravedno obnovljena godina na fakultetu pretvorila me u pravog, malog, radoholičara, koji ne zna za odmor. S jednog posla jurim na drugi, nemam vremena ni za šta, osim za spavanje i rad i što je najgore - ne smeta mi. Jesam li ja to, ne daj Bože, odrasla?
Bilo kako bilo, ne žalim se, kažem, većinu vremena. Kad se žalim, žalim se što sam propustila zalazak sunca, roštilj, izlazak, za koje sam bila preumorna. Kad se ne žalim, onda kupujem i što mi treba i što mi ne treba i mislim si "wow, biti odrastao je baš super!".
Tako sam vam se, eto, morala požaliti što sam neaktivna na blogu. Radim po američkom vremenu, koje mi ovo naše, bosansko, ostavlja slobodno tek u prijepodnevnim satima, a ja sam prijepodne uglavnom sposobna da buljim u televizor sa litrom kafe. Ako i toliko. Uglavnom spavam, da se ne lažemo.
Poželjela sam trenutak uzbuđenja dok čekam da sa vama podijelim neku super stvarčicu, koja me osvojila ili frustraciju što sam bacila pare. Poželjela sam beskrajne rasprave "treba li mi ili ne treba baš 150 crvenih ruževa iste završnice" i vašu beskrajnu podršku. Oh, to hell with it, poželjela sam i da se šminkam zbog 5 slika, na kojima ću u 87% slučajeva izgledati razrooko.
Tako da, odrasli život mi je, valjda zato, bio tako bljak, kad mi ne ostavlja vremena za ono što posebno volim. Zato se vraćam i guram to odrastanje još malo, malkice dalje, od sebe. Odričem se malo sna i malo rada, za malo sreće koju mi ovaj blog donosi.
Družimo se ovih dana, obećavam.
Hvala što ste tu i što navraćate i onda kad se ja pritajim!
Love,
Dođoška!
Dok sam bila mladja uvijek sam ''zurila'' da odrastem, oblacila se i sminkala da izgledam starije, a kako godine prolaze imam osjecaj da sve manje znam i da sam sve djetinjastija (ako to ima smisla) hahaha. Iako imam 23, ne osjecam se jos uvijek kao odrasla, mada s vremena na vrijeme me ''lupi'' realnost i odjednom mi kroz glavu proleti misao ''Pa cekaj, ja vise nisam dijete!''. Mislim da ipak trebamo zadrzati dio djeteta u sebi, i priustiti sebi sitnice koje nas cine sretnima, a ne postati roboti kojima se zivot svodi na puko prezivljavanje.
OdgovoriIzbrišiP.S. Ti si meni tako divna! Nedavno sam pocela pratiti tvoj blog, i bas mi se svidja pozitiva koja zraci iz svakog posta! Samo tako nastavi. :)))
Pozdrav iz Sarajeva!
Amina
Draga Amina, kao prvo, hvala ti na divnim riječima! Kao drugo, definitivno ima smisla ovo što govoriš, jer i ja se upravo tako osjećam! :D Možda su ovo samo "te godine", za nas, jer smo vršnjakinje, ali definitivno bih htjela zadržati dijete u sebi, zauvijek!
IzbrišiPft, ja se s 27 ne osjećam odraslo XD Pojam odraslog je individualan rekla bih. Neko misli kad "odrasteš"moraš se oblačiti na određen način, izlaziti na određena mjesta i na određen način, pričati na određen način....dok je za mene biti odrastao znači uhvatiti se u koštac sa obavezama u životu, pa to ponekad i znači manjak vremena za ono što volimo.
OdgovoriIzbrišiNo s druge strane, kad nešto voliš - za to ćeš izdvojiti vremena, tako samo lagano, s vremenom ćeš uspjeti organizirati svašta nešto a da nisi ni svjesna. Kažem iz osobnog iskustva, a ja čak nisam toliko ni organizirana :D
Teky ti si meni zakon! Obožavam to što odskačeš od standardnih ideala izgleda, ponašanja, života i što tako fenomenalno nosiš svoju unikatnost! Organizacija je svakako nešto što meni fali u životu i to se mora promijeniti! :)
Izbriši