Zdravlje, slavlje i srce lavlje
Proteklih dvadesetak dana sam preležala u krevetu, psihički i fizički iscrpljena, od nečega tako bezazlenog poput upale glasnica.
Moj ljekar ne govori mnogo, ali mi je ozbiljne face rekao "ovoga se nećeš lako riješiti i sad ću ti reći nešto što će ti teško pasti - nema pričanja deset dana." Deset se pretvorilo u 21 dan. Probala sam ja pričati, probala sam se i vratiti na posao i držati časove učenicima, ali sam na smrt preplašila učenicu, iznenadnim gušenjem u pola časa, tu sam digla ruke od te ideje. Danas se konačno osjećam dovoljno dobro da radim nešto smisleno, poput pisanja na blogu, payell.
Brandon. osnivač Facebook stranice Humans of New York i vjerovatno jedan od posljednjih razloga što ikako imam profil na toj društvenoj mreži, ovih dana donosi priče sa onkološkog odjela, jedne pedijatrijske bolnice. Red suza, grčenja stomaka pa red gledanja u nebo, očima izbistrenim od suza i razmišljanje koliko sam sretna. Zdrava sam.
Za devet dana, navršit će se tri godine, otkako je umro jedan od malih heroja, koji mi titraju u pozadini misli, skoro svakog dana. Zach Sobiech. Nikada se nismo sreli.
Moji heroji su uvijek obični ljudi, neobičnih sudbina. Najčešće ružnog i tužnog kraja, koji me ostave beskrajno i vječno žalosnom, ali me drže taman dovoljno svjesnom blagoslova svakodnevnih, običnih dana.
Želite li upoznati Zacha, kliknite OVDJE, ali najprije pripremite par pakovanja maramica, Postoji i drugi dio, on je OVDJE.
Plans
U pripremama sam za more, koje je, iako dva i po mjeseca daleko, jedno od onih dešavanja, koje mi ubrzavaju puls. Jača mi polovica i ja, pohodit ćemo Split, jer divna djevojka, kakva sam, kupila sam mu kartu za Iron Maiden. On će na metalike, a ja ću na plažu i u shopping, naravno. Ne morate pogađati dva puta - konstantno pravim wishliste. Počevši od apartmana, do šminke koju trebam odabrati i odvojiti novac.
Trudim se više čitati printane knjige, a manje glupave, zatucane, homofobične, rasistične, fašističke komentare, koje me dave sa svih strana. "Sakrij, sakrij, sakrij..sakrij me u planine i dopusti da budem divokoza" - klikćem povazdan i ponavljam svoju mantru. Kakvo usrano doba za biti adolescent.
Kad smo već kod toga, preporučite mi dobru knjigu? Da me drži i da nema zapetljan, usran kraj. Knjige su da se mašta, da na kraju sve mora biti dobro, jer ako nije dobro - onda nije kraj. - Ni slučajno ne čitajte "Olovni ponedjeljak", ako nam je ukus isti, a nipošto ne počinjite gledati seriju Chasing Life. Glupi, glupi ljudi, koji mi lome srce. Otpor stoko!
Šminke
Ideja je milion, sati premalo, sunca ni malo. Eto, tako bih opisala situaciju sa šminkom trenutno. Gomila se i čeka da je pogledam i koristim. Dolaze mature, pa ću barem šarati druge, ako ne sebe. Ipak, obećavam, da donosim novih postova, koji nisu samo moja nasumična naklapanja.
Do tad,
pišite vi meni, o svemu :)
Love,
Dođoška!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na komentaru!