Chitchat #11

Oda jednoj ljubavi 

Ovih dana se osjećam poraženo. Smlatile su me loše vijesti, loše prognoze, gorak okus suza. Vrati me iz bitki u glavi jedan blagi dodir, dok me pokriva i šapuće, misleći da spavam, "reći ću te materi da nemaš potkošulje". Made in Bosnia ljubav.

Kaže mi "ne znam baš najbolje, ali oprao sam ti kistove, znam da sutra imaš šminkanje, a boli te stomak".

Posvađamo se u roku od dvije minute, nakon mog ulaska u auto. Uvijek zbog muzike. Zbog njegovih metalika i mojih žalopojki. Oko puštanja brade i kose, mog trošenja na šminku. Oko filmova, serija, politike. Zadnje tri i po godine vodimo bitku hoćemo li kupiti psa ili mačku, koju vrstu, kako će se zvati, a i ne živimo skupa. S nama se oduvijek, sve čini da je zauvijek. Zajednički interesi su nam isključivo Nadrealisti, Cazinska audicija i naša ljubav.

Moj otac kaže da mu treba izgraditi spomenik pred našom kućom, obzirom da me svaki put čeka po pola sata. Osim kad je jednom zakasnio 11 minuta, što mu i dan danas nabijam na nos.

Prije njega sam mislila da znam šta je ljubav i uvijek sam svoje vrijeme poklanjala ljudima za koje tek sad vidim da su mi davali samo mrvice. On me obasipa ljubavlju, pažnjom, lijepim riječima. Otvara mi vrata, ide u kino na glupe, ženske filmove, ostaje budan do posljednjih atoma snage da mi pomogne odabrati nijansu ruža. Vozi me na evente i sjedi sa mnom, blažen među ženama, jer zna da je meni bitno da tu budem. Kupuje mi knjige i presmiješno cvijeće, kritikuje me što izlivam toz od kafe u sudoper i što ne brišem prašinu. Vodi me u drugu državu po paletu koja mi se svidjela, grije mi noge i prevrće očima kad kupim nešto šljokičasto. Prije njega nisam voljela sebe, jer sam se uvijek prilagođavala drugima i bila sam neko drugi, da bi me voljeli. S njim sam najbolja i najgora verzija sebe i on me voli. Sa kosom koja je opala, sa novim strijama, razmazane šminke, uplakanu, poraženu, na podu kupatila.

Slušam ga kako diše, gledam ga dok vozi, gubim se u plavetnilu njegovih očiju, plašeći se jedino da bih ga mogla voljeti jače, više, duže, a ne znam kako. Da me nestane, da nestane svega što znam, ne bih imala za čime žaliti, kada ovoliko volim i kada sam ovoliko voljena.

Svaka je ljubav neizreciva i lijepa, a ja ovakvu, poput svoje, želim baš svima, jer u mojim očima savršenije nema.