petak, 10. veljače 2017.

Chitchat #12

Ležim materi u krilu i kažem "eto me na pola od pedeset". Šuti budalo, kaže moja mati, a ruke joj tople, dok me miluje po licu. Priču kako sam se rodila sa šiškama do pola lica, pa mi prvi dan morali stavljati šnalu na glavu, ispričali su mi sto puta. Kako je došao neki čovjek da popravlja frižder pa rekao da ne može gledati u mene jer će me ureći. Tetka mi kaže da nikada u životu nije vidjela ljepše bebe, a ja uvijek dodam "al' mi se godinama izlizao taj imidž".

Razmišljam kako u djeci vidimo čistu ljepotu, kako ja na svojoj Lani ne mogu naći baš ni jednu manu, a za par godina ona će se zagledati u ogledalu i vikati "JA NEĆU NAPOLJE, VIDI KAKVA SAM!". Razmišljam kako smo naučeni da sa kilogramima, aknama, klempavim ušima, krivim zubima dolazi još jedan pratioc - sram.
Liježeš s njim, budiš se s njim, kupuješ odjeću s njim, svlačiš odjeću s njim.
Kada nam se on to navali na ramena i kada će sjahati, ako i hoće?

Sjedim na porodičnom ručku, neki dan i moja dvanaestogodišnja, prelijepa, prepametna rodica drži dijetu. Pokušavam joj objasniti da se njeno tijelo razvija i da nema ama baš ni grama sala, ali vidim da su mediji sto puta glasniji od neke tamo rodice koja i sama ima višak kilograma. Pokušavam joj reći da čovjek može biti toliko toga u životu, pored činjenica da je debeo ili mršav. Da je još nikada, nikome nisam spomenula bez da sam rekla "morate vidjeti kako crta, najljepšu mi je čestitku nacrtala", a nikada se nisam sjetila koliko kilograma ima.

Obožavam nasmijavati ljude. Svojim zaključcima, statusima na Facebooku, anegdotama, a najviše od svega volim činiti da se ljudi dobro osjećaju. Pohvaliti im intelekt, frizuru, ruž, reći kako volim ton njihovog glasa ili ruke. Volim ljudima pisati duge čestitke za rođendane i govoriti im da postoji neko ko im želi dobro. Volim ljudima koji mi na chatu neke kompanije pomažu riješiti problem reći da su odlični radnici i da je firma sretna što ih ima. Volim pamtiti detalje o ljudima i kupovati im poklone za koje su tek ovlaš rekli da ih žele. Volim voljeti ljude, sa svim njihovim manama jer mi se u ovom sjebanom svijetu ponekad čini da sam jedina koja to radi, a ponekad je jedna osoba cijeli svijet.

Do čitanja,
Love,
Dođoška!

2 komentara:

  1. Svi imamo milion mana i isyo toliko vrlina...samo, narod ko narod, uvijek vise primjecuje mane...Najbolja stvar je nauciti prihvatiti sebe onakvim kakvi jesmo, i nauciti prihvatiti druge onakvim kakvi oni jesu... Jos uvijek to savladavam...
    I koliko volim citati o kozmetici, toliko, a mozda jos i vise volim citati tvoje chit-chat postove...Vrate ne u stvarnost... I da, prelijepa si, jos uvijek ti imidz nije izlizan :D

    OdgovoriIzbriši
  2. ''Mane'' kod drugih ljudi su za mene posebnosti i zbog toga ih volim. A volim i ove tvoje chit - chat postove jer me podsjete na ljepotu sitnica i detalja i uvijek mi utople srce.

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru!