nedjelja, 1. listopada 2017.

Digital Divas 2017!

Helou bjuti svijete! 


U današnjem postu vam donosim utiske sa nedavno održanog eventa, pod nazivom Digital Divas. Ovo je treći event ovog tipa, organizovan od strane Avona.

Sinoć je Teky, sa bloga The Red Queen  pitala je li posljednja sa postom o Divama, reko' nisi, imam ja, jer ko bih ja bila, ako ne bih kasnila?

Prošle godine krenem ja u Sarajevo na Dive i u Olovu se pokvari auto. Baksuz. Tata me pokušavao oraspoložiti činjenicom da možda nikada ne bih pila kafu  u Olovu da nije bilo toga. Yeeeah.. nije me baš utješio.

Dan prije eventa (ovo preskoči, ako te STVARNO zanima samo event


Ove godine sam bila odlučna da me ništa neće spriječiti i iznenaditi, pa sam krenula noć prije. Obzirom da sam radila cijeli dan, odlučila sam se uhvatiti pretposljednji bus za taj dan. Taj nije došao, a kad sam se već dobro smrzla, ispsovala sve redove vožnje i ozbiljno razmišljala da zapalim cigaru, jer baš tad bus uvijek naiđe - došao je. Dobro je, mislim se, nema veze što mi se mobitel pokvario i što se gasi, neće me iznervirati, dobro sam uradila što nisam ponijela više od tri komada šminke, jer će me sutra našminkati prijatelj (i vizažist) Adi. U Sarajevu me dočekuje Adina, prekrasna i jedinstvena žena, autorica bloga Nuclear Glitter. Prvi put se vidimo uživo, ali me ona osvojila još davno, kada mi je rekla da ima psa i mačku. I da voli šljokice, logično. Šetam s Adinom kroz cijelo Sarajevo, uzduž i poprijeko. Reko' "Adina, je li ovo počinje kiša?", kaže ona "ne počinje, nego te pokakila ptica". Ja bih rekla da me pokakio galeb, a u isto vrijeme sam bila zahvalna što recimo, slonovi, ne lete. Kosa, majica, džemper, pantole, sve je "usrećeno", kako to kaže naš narod. Zašto da me to nervira, pa Adina ima psa i mačku u stanu i voli šljokice. U stan ulazimo kasno, car od njenog momka kaže da se nada da ih neću pitati engleski i slati u ćošak, mačka me ignoriše, a pas, prelijepa ženka rotvajlera, je pojela slatkiš koji sam ponijela u nadi da ćemo biti najbolje drugarice i onda me počela ignorisati.

Dan eventa (i ovo preskoči, ne ljutim se)

Ustajemo rano, iako smo legle prije nježna četiri sata. Adina se tušira, a ja zovem Adija da kažem da se vidimo u 10h. Ne javlja se. Adina mi pokazuje svoju šminku i kistove i kaže da nema govora da u kući ima vizažisticu, a da se sama šminka. Pošteno. Šminkam je, stiže poruka od Adija, kaže da je pomiješao datume, a ja se kao bonus nisam javila dan prije da potvrdim, pa je otišao u Kakanj. Smijem se glasno, histerično, plačem od smijeha. Ako se prestanem smijati, ostat će mi samo plakanje. Nema veze, kažem sebi, idem se istuširati. Uđem fino, zaključam se, istuširam, a onda skontam da sam se zaglavila. Car od Adininog momka, njegova sestra, pas, mačka i Adina obijaju bravu u svojoj rođenoj kući, da me izvade. Kasnimo na event, logično. Izlazim konačno, svi su sretni, biti nenašminkan sada je totalno lijepo, puno ljepše od biti nenašminkan i zaglavljen u kupatilu, a mrziš skučene prostore. Povlačim crtu tušem, sliježem ramenima na podočnjake, bubuljicu na bradi  i i obrve, iskopavam sa dna torbe neki MAC ruž koji tražim već stoljeće, češljam se i trčimo na taksi.

Adina da uljepša ovaj post.


Ja zahvalna na dobrom svjetlu i odluci da pijem 3l vode, pa da mogu proći bez pudera.


Event  (ovo čitaj, što ne bi)

Ulijećemo Adina i ja kao racija, u nadi da nismo zakasnile baš na sve. Srećom, neko je znao s kim ima posla, pa nije se počelo tačno u podne. Preuzimam akreditaciju i poželim vikati "PREZIME JE KAO PUŽ, SA Ć, NE Č", ali odlučim da se neču nervirati.



Naravno, slijedi vriska žena s kojima se viđam od eventa do eventa, a dijelim svaki dan putem društvenih mreža, pa onda malo slikanja.

Niko nije pretjerano iznenađen što kasnim, ali ih strašno veseli priča o zaglavljivanju u kupatilu.


Za event me obukao Lindex. Mislim, sama sam se obukla, ali zvuči kao da sam neka bitna osoba kojoj oni šalju besplatnu odjeću, ako tako napišem. Torbu mi je omogućio Primark, a cipele Šefkator.



Monika mi je ljubav iz Mostara!


Nakon šminkanja, prešle smo u salu, gdje je otpočela treća Digital Divas konferencija. Avon se zaista uvijek maksimalno potrudi kada su u pitanju lokacija, ugođaj, program pa i ručak.



Šejla je otvorila konferenciju, zahvalivši se svima u blogosferi koji su zapravo i razlog organizacije ovakvih događaja. Nakon Šejle, nekoliko zaista inspirativnih dama je govorilo i razmijenilo mišljenje sa nama, o uvijek aktuelnim temama: zaradi, uspjehu, konkurenciji, motivaciji, pronalasku svog glasa u masi.






Odmah nakon povratka sa ručka, ja sam nažalost morala napustiti event, jer sam se morala vratiti nazad kući, tako da vas zakidam za utiske tog dijela, ali ako skoknete do moje kolegice Neire, sa YouTube kanala Neira Delirium moći ćete kroz vlog pogledati ono što sam ja propustila.


Šejla je bila dovoljno ljubazna pa mi poslala goodie bag, koji sam prvobitno zaboravila, a čiji ću sadržaj sa vama podijeliti kroz naredne postove. Hvala Asja, sa bloga Asja's Blog što si ponijela moj goodie bag.


Nakon eventa (čitanje proizvoljno, ali već si pri kraju)


Vratih se tako u Adinin stan, da još malo gnjavim životinje i da polako krenem na bus. Bus je u 18h. Taksista vozi kao da smo porodica Kremenko i pokrećemo se nogama. Stižemo na stanicu u 17:50h. Izlazim iz taksija, dolazim do ulaza u stanicu u shvatim da mi nema novčanika. Dokumenti, kartice, plata koju sam podigla, kartica da sam donor organa - sve je u njemu. Udaram se kao mahnita po džepovima, kojih imam dva, pregledam torbu, okrećem se i ugledam ga na po ceste. Trčim nazad, trčim na šalter, kaže gospođa "za tri minute Vam kreće bus, peron broj deset". Trčim na bus, ulazim posljednja, sjedam, Adina šalje poruku da životinje pate za mnom.. a garant i ona razvaljena šteka na kupatilu.

Za kraj slika gdje se na Sajlovom licu vidi oduševljenje ovim toplim prijateljstvom.



Do sljedećeg puta, 

love,
Dođoška!

utorak, 5. rujna 2017.

Chitchat #17

Svakog septembra, otkako pamtim, u meni se rađala neopisiva energija. Novi počeci, miris čistih bilježnica, nova odjeća, patike i stari ruksak. Svakog septembra, otkako pamtim, slagala bih sebe da će biti drugačije. Rekla bih sebi da ću nedjeljom isplanirati pet odjevnih kombinacija, ispeglati ih i objesiti u ormar. Da ću isprobati novi ruž svaki dan i da ću barem sedmično mijenjati torbe, koje stalno kupujem. Isplanirala bih kako ću osim treninga ponedjeljkom, srijedom i petkom, ubaciti još i šetnju svaki dan i po još jedan trening s opterećenjem. Optimistično bih navila alarm u 6:00 i označila kvadratić - PONOVITI SVAKI DAN. Pa šta ako samo ponedjeljkom idem rano na fax. Jest ću doručak i posmatrati kako sviće. Volim tu samoću. Slušati ću dva sata i petnaest minuta sintakse baš svakog ponedjeljka jer već sad znam da će mi bodovi na prisustvo dobro doći. Augustovsku platu ću uštediti i isplanirati ću pet obroka dnevno, jer znam da zbog zdravlja i treninga moram jesti redovno. Češljat ću se svako veče pred spavanje i vraćati ću naočale u futrolu, a futrolu u torbu. Leći ću u krevet prije ponoći, nanositi ću masku za lice i kosu svake sedmice i mazati serum baš svaku noć.

Otprilike četvrti dan septembra gasim alarm. Nosim iste pantole stalno, kao da drugih nemam, a isto je sa torbama. Oblačim prvo što mi padne pod ruku i u isto vrijeme pijem kafu dok skakućem na jednoj nozi i objašnjavam materi da je život prekratak da bih peglala odjeću. Šminkanje mi je misaona imenica, skupa sa doručkom, prisustvom na sintaksi, maskom na licu i kosi, redovnom učenju, štednji..nastavite niz. Zašto je to tako, ne znam. Strašno me to ljuti, jer mi mozak ne šuti ni sekundu, ali ništa ne sprovodi u djelo. Otprilike oko 10h se ugledam u ogledalu na faksu i stresem se od svog ispijenog, blijedog lica. Ne bi mi to toliko smetalo, da ne trošim stotine maraka od svake plate na šminku koji zaista volim.

Ni ovaj septembar ne izgleda sjajno, da budem iskrena. Ko će ga znati, možda se probudim kad septembar završi. (Green Day anyone?)

Do čitanja,
Love,
Dođoška!

utorak, 29. kolovoza 2017.

Dodjoska presents: Golden Rose Holographic Nail Colour - sve nijanse!

Helo bjuti svijete! Nadam se da me niste zaboravile dok me nije bilo, jer je meni pisanje ovog bloga strašno nedostajalo! 

U povratničkom postu vam donosim najnovije lakove iz Golden Rose radionice!



Holografski motivi su već neko vrijeme u trendu, a ljudima sa sindromom svrake (lete na sve što šljašti) poput mene, ovi lakovi su uzrokovali ubrzan rad srca! 

Isprva je do mene došla informacija da ovi lakovi neće dolaziti u Bosnu i Hercegovinu, jer bi kupcima cijena od 7KM mogla biti nepristupačna, no, na posljetku su ipak stigli i čini se da cijena nikome ne smeta jer su se u rekordnom roku rasprodali! Nedavno su ponovo stigle zalihe, pa odlučih da je možda pravo vrijeme da vam ih predstavim. 

Riječ je, dakle, o lakovima koji u hladu izgledaju kao klasični lak sa sedefastom završnicom, a pri dodiru sa direktnom svjetlošću se prelamaju u mnoštvo divnih, šljokičastih boja. Nešto poput onih mrlja od ulja na cesti! 


Lakovi dolaze u četvrtastoj, staklenoj bočici, kroz koju sasvim dobro možete vidjeti nijansu laka. Izašlo je ukupno sedam nijansi, koje variraju između onih sa sivim podtonom, zlatnim i rozim.

Iskreno mi se bilo teško odlučiti koji prvi da probam, jer su mi svi divni na svoj način! 


Nijanse sa sivim podtonom su  01, 06 i 07.

Na slici su (s lijeva na desno) 06, 07, 01.

                                            Nijanse sa rozim podtonom su 03, 04 i 05. 


                                                   Nijansa sa zlatnim podtonom je 02. 

Lakovi se izuzetno lako razmazuju i suše se u roku od 2-3 minute. Za potpuno prekrivanje nokatne pločice potrebna su dva sloja. 



Kist im je klasični, srednje širine i prosječno u tri poteza je nokat nalakiran.


                Nadam se da sam na slikama ispod uspjela uhvatiti barem dio njihove ljepote!

                                                                Nijanse slikane u hladu. 
 
                                         Nijanse slikane na direktnoj, prirodnoj svjetlosti. 



Na mojim noktima, koji nisu pretjerano masni, ovi lakovi traju od 7 do 10 dana. Moram napomenuti da radim sve klasične kućne poslove, što im ide u korist. Skidaju se izuzetno lako, kao bilo koji klasični lak, jer njihove šljokice nisu 3D, pa nema muke sa njima.

Od srca ih preporučujem, sa ocjenom 5/5 i tvrdnjom da su opravdali svoju visoku cijenu!

Da li ste ih već probale? Koja nijansa se vama najviše dopada?

Do čitanja,
Love,
Dođoška!

petak, 23. lipnja 2017.

Chitchat #16

Odrasla sam u glavnoj ulici svog grada. Sad to apsolutno ništa ne znači jer moj grad je šupak svemira kao i svi mali gradovi svijeta. Elem, moji roditelji kupiše kuću u predgrađu prije neke tri godine i svi se "ćukile" (kućile) preselismo. Ovo govorim da bi nastavak teksta bio iole jasniji. Naime, komšije do nas se dan danas ne mogu očima svojim načuditi kad vide mene da unosim ugalj, kosim travu ili metem. Da ne dočaravam nivo nevjerovanja kad se dohvatim motike. Podsjećaju me na moju nanu koja mi se sva snuždi kad dođem pa kaže "eto, kod nas je danas za ručak grah..i hljeb nije kupovni, a ti ako hoćeš iđi u trgovinu pa kupi nješta drugo". Svaki, ali svaki put se zapitam šta li moja nana misli da ja jedem kod svoje kuće i da li stvarno misli da je meni bolji kupovni hljeb od onog iz krušne peći? Nana naime želi da kaže da je seoski život garant u očima "građana" jadan i običan i maltene mi se pođe izvinjavati što je to tako. Nikad nisam smatrala da ja ili moja porodica ostavljamo takav dojam na ljude, a po preseljenju u gore pomenuto predgrađe shvatila sam da to nije do dojma koji mi ostavljamo nego do nekog ustaljenog stereotipa. Sad se zajebavamo pa kad se neko od nas parkira obavezno viče prisutnima "Čao Beogradžani!". Elem, proteklih dana sređujemo okućnicu i uvjeravamo se u ono što su nam mnogi govorili - da oko kuće uvijek ima posla. Prenosim ja neka drva, sva prljava, raščupana, a mati mi dobaci "prije podne beauty blogger, poslijepodne zemljoradnik".. i ja se nasmijah od srca i bi mi drago. Drago mi je što sam u učionici predavač, a mimo nje učenik, drago mi je što sam Adnanu djevojka i drugarica s kojom ide na pikado i pivu, drago mi je što se s njegovim jaranima družim i mimo njega. Drago mi je što znam i zakovat letvu i napraviti ručak i progovoriti lijepu riječ. Drago mi je što znam opsovati i pročitati knjigu, što se ne plašim velikih gradova, izazova, šefova ni krvoločnih pasa. Drago mi je što me nije sramota što sam debela, niti se sramim biti bez šminke. Ukapane, neispeglane majice i nepočešljane kose. Nije me sramota neopranog suđa ni spavanja do podne. Nije me sramota sebe, seljanke, građanke, čega god. To sam što sam, bez pardona.

Doselila sam se nazad kod roditelja, da uštedim novac za nekolicinu stvari. U predgrađe u kome iste one komšije koje se čude "radničkoj" meni, podržavaju moje hodanje u pidžami po dvorištu. Prepiru se da li mi je suncobran dobro pozicioniran dok sam u bazenu i hoću li izgoriti. Hvale me za male pobjede, ne govore da sam debela već kažu da sam "mašala hana". Šta bi čovjek bolje? :)


Do čitanja,
Love,
Dođoška!

četvrtak, 8. lipnja 2017.

Dodjoska presents: MARK by Avon - lakovi za nokte!

Helou bjuti svijete!

Dugo nisam pisala, a razloga je mnogo. O tome više u nekom narednom Chitchat postu, jer zvijezde ovog posta zaslužuju svu pažnju!

Ja ne znam nalakirati nokte. Najstvarnije - ne znam. Neprecizna sam, nestrpljiva pa ne dočekam da se osuše i generalno sam nemarna po tom pitanju. Ipak, Avon me obradovao sa šest nijansi iz njihove nove linije koja nosi naziv Mark pa sam se u  proteklom periodu družila sa ovim ljepotanima, a danas vam pišem nešto više o njima.



Nijanse koje su mi stigle su uglavnom pastelne, proljetno-ljetne, a opet dovoljno neutralne. Tekstura lakova je srednje gustine i za potpuno prekrivanje nokta bit će potrebna dva sloja.

Prva nijansa s kojom sam se družila jeste Daysie. Riječ je o pastelno žutoj nijansi, koja me najviše podsjeća na puding od vanilije. Oprostite, jede mi se slatko dok vam ovo pišem.


Surbet je jedna od onih "tu sam. ali me nema" nijansi. Izuzetno nježna, puderasto-roza nijansa, koja bi se, po mom skromnom mišljenju, odlično slagala sa french manikurom.


Sljedeće dvije nijanse su, očekivano, moji favoriti. Prva od njih je Sea My Nail! Riječ je o plavoj nijansi tirkiznog podtona. Najčešće ću je nositi na nožnim prstima, odnosno noktima. Voljela bih reći da će najljepše izgledati malo potamnim, ali što da se lažemo, to se neće desiti ni ovog ljeta.



Nijansu Periwinkles nosim posljednjih desetak dana na noktima, pa i trenutno. Da, desetak dana. Sada se lak već počeo ljuštiti od pranja suđa i ostalih uobičajenih kućanskih poslova, ali se minimalno sedmicu hrabro držao. Riječ je o baby plavoj nijansi i da, zaljubljena sam u nju.



Ovi lakovi imaju klasičan kistić, ni preširok ni preuzak. Zauzima otprilike trećinu mog nokta, tako da u tri pokreta prekrije cijelu površinu.



Osim gore pomenutih lakova, stigla su mi i dva "art" lakića. Riječ je o onim lakovima sa kojima bih mogla, kada bih znala. šarati po noktima.

Prva nijanse se zove White i riječ je o klasičnoj, kreč bijeloj nijansi. Ovi lakovi su nešto gušće teksture pa jednan premaz ostavlja dobar trag.



Posljednja, ali ne i najmanje bitna nijansa je ona naziva Coral. Prava ljetna, vedra boja i mislim da ću koristeći veći kist nositi ovu nijansu ovoga ljeta.


Obzirom na namjenu ovih lakova, njihov kist je dosta tanak i uzak. Možete s njim iscrtavati razne motive, ako niste smotani kao ja.


 Kao što sam vam bez pretjerivanja objasnila nisam nikako mogla nalakirati nokte kako spada, a nisam htjela da postavljam neuredno nalakirane nokte. Iz tog razloga vas upućujem na post kod Nikoline, sa bloga Unlimited Beauty, koja je postavila divne fotografije ovih i još nekoliko drugih nijansi. KLIK do njenog posta!

Da li ste već probale ove lakove? Kako ste vi njima zadovoljne?

Do čitanja,
Love,
Dođoška!

nedjelja, 23. travnja 2017.

Chitchat #15


Kada sam se useljavala u "svoj" (tj. gazdin) kutak, Adnan me pitao šta želim da mi kupi. Kao iz topa sam rekla "cvijet!". Odmah poslije prvih stvari koje smo unijeli, gurajući se u skučenom liftu, pojavio se na vratima, držeći u rukama saksiju. Umjesto "hvala" rekla sam "jebo li te taj grmić, htjela sam neki cvijet koji cvjeta, da mu se radujem, da ga slikam za Instagrama", a on je rekao "ženo, otišao sam u cvjećaru i rekao "treba mi cvijet o kojem se osoba nema vremena brinuti, cvijet za nekoga ko će zaboravljati da ga zalije i koji se ne suši brzo - i žena mi dala ovo!". "Joj", gunđam ja, "jesi me nablatio, ko kaže da se neću brinuti?", a dva plava mora me gledaju i šute, dok ne prevalim "..hvala ljubavi, izvini što sam grozna..". "Nema na čemu", dodaje između poljubaca.

U proteklih 7 mjeseci mog samostalnog života, družimo se grmić i ja. Za rođendan su me prijateljica i svekrva obradovale sa po saksijom cvijeća koje cvjeta, divno, predivno cvjeta.. i dok sam mjesec dana kasnije pomirljivo brala osušene listove oko njih i skupa s njima ih bacala u kantu, nasmijala sam se svom grmiću koji ponosno stoji, priznajući sebi da me on, ipak, tako divno zna. Oprašta mi kao i ovo drvo što ga ne zalivam koliko bih trebala, strpljivo me čeka da nadođem, da sama priznam da nije strašno ne biti u svemu najbolji i uspješan. Za neke stvari prosto treba pričekati pravo vrijeme, ne treba ih siliti, a treba biti itekako zahvalan na svim grmićima koji dođu usput i na najljepšim očima na svijetu, koje ih donesu.

nedjelja, 16. travnja 2017.

Dodjoska presents : Golden Rose Eyeshadow Primer!

Helou bjuti svijete!

Iz naslova se već da naslutiti o čemu vam večeras pišem, tako da nema potrebe da odugovlačim.

Prošlog mjeseca je u Golden Rose ponudu stigla nekolicina noviteta, a među njima i jedan kojem sam se najviše obradovala - riječ je dakle o bazi za očne kapke.

Do sada sam probala sve koje su u ponudi na tržištu u našoj zemlji, a zadnje dvije godine sam koristila Too Faced bazu jer je radila sve ono što sam od nje očekivala: sjena je bila više pigmentovana, nije se nakupljala u pregibu oka i ostala bi istog intenziteta i na mjestu satima nakon nanošenja. Mana Too Faced baze je prije svega nedostupnost, a zatim i visoka cijena (oko 40KM), tako da kada je na police stigla zvijezda ovog posta, zaista sam se radovala isprobavanju.

Sada, nakon mjesec i nešto više dana isprobavanja, konačno mogu podijeliti svoje utiske i o ovoj bazi.

Prije svega, dolazi u kartonskoj ambalaži, koja po meni igra vrlo malu ulogu. Na njoj se nalaze osnovni podaci o sastojcima, militraži i slično. Tako ćete odmah saznati da se u tubici krije 11ml proizvoda.



Sama tuba je napravljena od izuzetno meke i savitljive plastike i na njoj se nalazi tek nešto osnovnih iformacija. Koristim bazu svakodnevno i ni jedno slovo se još nije izbrisalo, tako da me još jednom obradovala činjenica da brend zaista ulaže u kvalitet i prezentaciju proizvoda. Tuba se zavrće pa ste sigurne da proizvod neće iscuriti van.



Samoo grlo je vrlo usko (toliko da mi se kamera iz milion pokušaja odbijala fokusirati na njega) i ni za toplijih dana se nije desilo da se proizvod otopi i iscuri van, čak i kada sam je ostavljala otvorenu. Dakle za doziranje je potrebno stisnuti tubu jednako kao onu od paste za zube, a neće vam se desiti da izađe previše proizvoda.


Sam proizvod je na prvu boje kože, neutralnog podtona, no pri razmazivaju je sasvim providan i neće igrati ulogu ukoliko tražite proizvod kojim ćete recimo sakriti venice na očima. Ova baza to ne nudi, ali ja nakon nanošenja svake, pa i ove, nanosim tanak sloj sjenila u boji kože, pa na taj način sakrijem eventualne nepravilnosti. Mirisom je IDENTIČNA kao Too Faced baza za kapke, miris nije previše ugodan, ali se ne zadržava ni na kistovima/prstima, niti se osjeti na koži nakon nanošenja.



Moji utisci su pozitivni i nisam joj našla ni jednu zamjerku.
Prije svega mi se svidjelo što ni malo nije ljepljiva, klizi i na zreloj koži, ne isušuje tanku kožu kapaka i ne iritira oči. I kremaste, a i praškaste sjene se lakoćom nanose i blendaju preko ove baze, a također radi isti posao kao i Too Faced baza što se tiče pigmentacije sjenila,  kao i trajnosti.

Cijena joj je 7KM, što je čini jednom od najjeftinijih baza u ponudi na našem tržištu.

U nastavku vam ostavljam par radova koje sam radila u proteklim danima, a u kojima sam koristila ovu bazu.









Konačna ocjena je 5/5 i definitivno ću je nastaviti kupovati!

Jeste li vi već probale ovu bazu? :)

Do čitanja,
Love,
Dođoška!



srijeda, 5. travnja 2017.

Dodjoska presents: Prirodna kozmetika Le&La by Aida Karamović!

Helou bjuti svijete!

Sigurna sam da iz naslova nije bilo teško zaključiti o čemu vam danas pišem, no, evo malo uvoda.

Nisam neko ko posvećuje svojoj koži dovoljno pažnje. Osim što u 97% slučajeva skinem šminku prije spavanja, ništa drugo ne radim redovno.

U suštini moja koža i nije zahtijevala posebnu njegu, međutim, u posljednje vrijeme, valjda kako starim ili ko će znati što, koža me počela opasno zezati i davati mi do znanja da je vrijeme da joj se ozbiljno posvetim.

Osim standardnog perutanja, crvenila i ljuštenja koji su posljedica Seboreje, počele su mi se pojavljivati upaljene, bolne bubuljice, uglavnom na bradi i vratu. Moram napomenuti da ove dijelove lica depiliram relativno često, ali također i dugi niz godina, a ove dosadne bubuljice su mi tek prije par mjeseci počele zadavati glavobolju.

Najprije sam kupila skupu Glamglow masku, na koju je moje lice reagovalo izuzetno loše. Potom sam probala Freeman masku i još par koje su djevojke hvalile i svaki put sam završila sa licem koje je izgledalo kao da je opečeno, a problem je još bio tu.

Zatim mi je prijateljica spomenula kozmetiku koju je otkrila preko neke rodice, a zatim sam kod još par prijateljica vidjela postove oduševljenja, pa sam odlučila dati šansu kozmetici koju izrađuje jedna divna, susretljiva Aida iz Kaknja.

Javila sam se Aidi, objasnila joj o čemu se radi i poslala joj par fotografija stanja u kome mi je koža bila. Odlučila sam također probati i tonik za skidanje šminke i ulje za rast kose. Razmišljala sam u fazonu - hoću da mi sva preparativa bude iz iste radionice. Aida je na moju narudžbu dodala i masku za suhu kožu, kao poklon.

Kako post ne bi bio predug, o proizvodima za kosu i toniku za skidanje šminke sam spremila odvojene postove i oni će biti objavljeni uskoro.



Kao što rekoh, Aidi sam slala slike svog lica, pa te slike ostavljam i vama. Napominjem da nisu ni malo lijepe, a nije bilo poente da ih dorađujem. Tako da, evo mog nesavršenog lica, prije početka korištenja Aidine kozmetike.





Aida mi je preporučila tri proizvoda i na prvu mi se svidjelo što mi ne obećava rješenje preko noći niti savršeno čistu kožu za mjesec dana.

Proizvodi koje je preporučila su "Maska za kožu sklonu aknama", "Crni afrički sapun" i "Tonik sa koloidnim srebrom".

Objasnila mi je način upotrebe: svaka tri dana otkinuti komadić sapuna, pjenom koja se stvori oprati lice, zatim nanijeti masku i držati je 35 minuta, a posljednji korak je čišćenje lica tonikom.

Maska je dakle tamnozelene boje, meni najviše miriše na zemlju ili glinu, što je vjerovatno jedan od sastojaka. Nakon 35 minuta sva se osuši, a skida se vrlo lako, uz pomoć vode.

Trajnost maske je mjesec dana, a drži se u frižderu. Prije svakog nanošenja ju je potrebno dobro promiješati. Meni je ova od 50ml bila premala za mjesec dana korištenja, obzirom da sam je stavljala i na cijeli vrat. Postoji i verzija od 100ml pa ću vjerovatno nju kupiti sljedeći put.

Ambalaža je slatka i sasvim pristojna. U plastičnoj kutijici se krije i zaštitni poklopac, koji čuva trajnost.

p.s.
Ovo je jedina slika koju imam sa maskom na licu i to sam pokazivala momku da se zabavlja sa Nindža Kornjačom.




Pogodite odakle dolazi afrički sapun? :) Obzirom da sam proizvode naručila na roditeljsku adresu, mama me nazvala sva u čudu i rekla "stigle su ti neke suhe smokve". Fakat podsjeća na njih!

Ovaj sapun dolazi u komadima, koje vi otkidate i onda taj jedan komadić trljate među namočenim dlanovima, kako bi se stvorila pjena. Ja sam otkinula jedan komadić kada mi je sapun tek stigao i taj jedan koristim i sad, dakle sa kupovinom jednog sapuna osigurane ste za par mjeseci.

Pjena brzo nestane na licu, ja sačekam par sekundi prje nego se umijem, a lice bukvalno škripi od čistoće poslije njega. Obzirom da sam ja kupila i tonik, onda sam njega nanosila, a inače poslije ovog sapuna se nanosi dobra hidratantna krema, jer sam po sebi isušuje kožu.




Tonik sa koloidnim srebrom je providan i nema nikakav specifičan miris. Dolazi u plastičnoj ambalaži i najbolje surađuje sa običnim tupferima. Koža nekako ponovo dobije elastičnost nakon njega.



Čim su proizvodi stigli do mene, bacila sam se na isprobavanje. Uradih sve kako je Aida objasnila, a onda me u ogledalu dočeka ovo:



Trebale ste vidjeti paniku i zvanje u pola noći :) Elem, ovo je normalna reakcija i desila se samo taj prvi put i nikada više. Ove "venice" su me blago peckale nekih 10 minuta i zatim se samo povukle.

Narednih mjesec dana sam vrijedno pratila upute i koristila proizvode svaka tri dana. Na moje oduševljenje, bubuljice su nestale skoro pa u potpunosti i što je najbitnije ne vraćaju se. 

Nakon što sam potrošila masku i tonik, nastavila sam koristiti sapun povremeno, a nakon njega nanesem Avonovu hidratantnu kremu.

Ipak, sve više želim u potpunosti zamijeniti svu preparativu Aidinim proizvodima, pa tako su na mojoj listi želja i pasta za izbjeljivanje zuba, šampon protiv peruti, serum sa hijaluronskom kiselinom, krema protiv strija, maslac za tijelo.. shvatile ste - želim sve što žena pravi.

U narednim postovima pisat ću vam o još tri proizvoda koja zaslužuju mjesto u svakom neseseru. Do tada imate moje iskrene preporuke za Aidine proizvode za njegu lica. Možete ih poručiti putem Facebook stranice "Prirodna kozmetika Le&La by Aida Karamović", a u roku od par dana su kod vas.

Što se tiče cijena, tu ću vas zakinuti za informaciju jer je Aida mijenjala cjenovnik, a ja još nisam naručivala po njemu, no, kao što rekoh na početku posta, jako je susretljiva pa sve informacije možete dobiti porukom na njenoj stranici.

Jeste li već probale nešto iz Le&La radionice? Slobodno mi preporučite svoje favorite! :)

Ovaj post je sponzorisan jednim velikim oduševljenjem!

Do čitanja,
Love,
Dođoška!