četvrtak, 7. kolovoza 2014.

Ni nalik na druge dođoše.



Ovo je jedan post za moju dušu. Nemojte me pogrešno shvatiti i pomisliti da je ikada, neki napisan iz drugog razloga, no ovaj je.. kao najdraža boja, ili okus sladoleda - svojstven meni. Možda, samo možda, negdje tamo, vam se provuklo kroz post, ili neku rubriku sa strane, koliko uživam u pisanju. U čitanju isto, no pisanje je za mene oslobađanje. Da znam slikati, vjerovatno bih radila i to, no, ne znam. Najbliže tome je šaranje po mom i tuđim licima, šminkom.

Danas s vama želim pričati o sebi. Želim vam pisati. Ne o sebi, u smislu koji mi je ton kože, moju dnevnu rutinu šminkanja ili listu želja, nego o sebi kao biću.

U četvrtom razredu srednje škole, na posljednjem času psihologije, moja, ne tako omiljena, profesorica, rekla mi je riječi koje pamtim i sad, više od tri godine kasnije. Rekla je "žao mi je što u tebi nisam probudila sagovorinika, a osjetila sam u tebi potencijal. Moram ti reći da se u svemu što radiš, vidi da si kreativna, a odlika kreativnih ljudi je ljenost. Ako to uspiješ pobijediti, pobijedit ćeš sebe i bit ćeš jako uspješna osoba u životu."

Tih riječi, sjetim se vrlo često. Znate li zašto? Zato što su bile potpuno tačne. Moja glava je nepresušan izvor ideja, no, sprovođenje tih istih ideja u djela je najteža stvar na svijetu. Možda, jer prelako odlutam, možda jer sam pomalo nerealna, možda, jer ništa do sada nisam željela dovoljno jako. Možda. Još nisam otkrila.

Ono što želim reći, je da je moj blog pobjeda mene, nadamnom. Obavezala sam se da pišem, da radim i da nekome "odgovaram" za to. Broj ljudi koji me čitaju i prate je mali, neznatan, no osjećam obavezu da podijelim s njima, s vama, svoje misli i ideje. To je moja mala pobjeda, svakoga dana.

Imati blog, bilo koje vrste, znači ogoliti se pred masom ljudi. Duševno i tjelesno. S vama dijelim svoje mane, one koje dolaze iz moje glave, a i one koje su svima očite. Dijelim s vama strahove i nesigurnosti, rastemo skupa.

U ove 22 godine 6 mjeseci i dva dana života, naučila sam da je najteže prihvatiti sebe takvoga kakav si. Najteže mi se bilo pomiriti s činjenicom da nikada neću biti visoka 180cm, da neću imati velike grudi, tanke noge ili malu guzu. Moja frizerka me nikada neće pozvati da modeliram na njenom hair showu, jer moja kosa je rijetka i tanka i vjerovatno ću čitav život miješati dva jezika na kojima sanjam, razmišljam i živim i nervirat ću samu sebe zbog toga. Nikad neću biti odgovorna dovoljno, da bih nokte držala uvijek savršeno manikiranim i lijeva noga će mi uvijek biti obilježena sa nadimkom "hafifna" jer na njoj nosim 2 vidljiva ožiljka i bol u koljenu koji se javlja na promjenu vremena. Nikada neću funkcionisati kada sam negdje potpuno sama, jer volim dobro društvo, pa makar šutila. Glas će mi zauvijek biti okarakteriziran kao "čudan", pogrešno ću se oslanjati na desnu nogu i kriviti štiklu na svakim cipelama. Uvijek ću mariti previše za stvari koje ne mogu promijeniti, no, neću se prestati truditi. Uvijek ću imati dobre i loše dane. Bilo je strašno i užasno teško prihvatiti stvari takvima kakve su. No, znate li šta je divno? Divno je što sam naučila uživati u svakoj od gore navedenih činjenica. Naučila sam voljeti i ono što ostaje i ono što odlazi. Naučila sam napredovati, korak po korak. Pobjeđivati sebe. Pomjerati svoje granice, iskušavati se.

Upravo iz tog i iz milion drugih razloga, drago mi je što sam počela s ovim blogom. Drago mi je što postoji mjesto gdje, makar sama sa sobom, mogu pričati o onome što me usrećuje. Dan bez podočnjaka, plavi kreon na očima, nokti od kojih ni jedan nije pukao, tuširalica s mirisom bresaka.. you get the point!

Eh, sad kad napisah post za sebe, onda da napišem i zahvalnicu vama! Svima vama koji odvojite par minuta svog dana, da pročitate šta sam to kupila, šta volim, a šta mrzim. Da mi sugerišete kako bi bilo bolje i šta biste radije. Hvala vam! Hvala vam, jer vi jeste razlog mog rasta, mog napretka, bez vas to ne bi bilo
moguće!

p.s. Uskoro ću vas nagraditi poklonom iz studentskog budžeta! :)

Do čitanja,
love,
Dođoška

Broj komentara: 14:

  1. Bravo za tekst! :) Divno je sto nisam jedina koja na svo ovo blogovanje i pisanje o sminci, tusiralicama i tako dalje ne gleda povrsno nego vidi svetlo na kraju tunela nas malo povucenijih osoba. :) I ja sam lenja kao ti i bas, bas iz istog razloga kao ti sam krenula da pisem, tek sam krenula ali i za to je trebalo par meseci da odlucim da li cu i kako cu! Nadam se da ce biti jos ovakvih tekstova, zaradila si upravo jos jednog pratioca vise! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala na podršci! Mislim da je bitno voljeti ono što radiš, jer ta ljubav poslije isijava iz svakog pokreta, a to osjete i oni koji nas prate! :)

      Izbriši
  2. Ako me računica ne vara, rođena si negdje početkom februara, što bi značilo da si vodolija u horoskopu? :D Možda sam se zbog toga i pronašla u ovome da je odlika kreativnih ljudi ljenost, to mene opisuje u potpunosti :) A možda sam se i zaračunala sa datumom, ali to i dalje stoji :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dobro ti ide ta računica! :) 5.2. sam rođena, kad si ti? Ponosna vodolijica! :)

      Izbriši
  3. Bravo! Ovakvi postovi su najtezi za pisanje, a najlepsi za citanje... I bravo za profesorku - i sama se prepoznajem u njenim recima! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti! Što više starim, to sve više uviđam da nas neke riječi stignu godinama poslije, kada shvatimo njihovu pravu važnost. Drago mi je što me tad "nagrdila"! :)

      Izbriši
  4. Citam redovno, iako ne komentarisem nikad ..svaka cast za post, ovaj mi se svidja vise od svih make up postova :)
    Emira

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala lijepo Emira! Trudim se održavati "obojen" um, jednako kao i obojenu kožu haha! :)

      Izbriši
  5. Profesorica je imala pravo definitivno :)
    nasmijala sam se na ovo ... vjerovatno ću čitav život miješati dva jezika na kojima sanjam, razmišljam i živim i nervirat ću samu sebe zbog toga hahha nekako me podsjetilo na mene :)

    Sretno i želim ti jako puno pregleda, sljedbenika i postova :D imaš potencijala :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno na podršci! A teško nama koje uporedo učimo/govorimo više od jednog jezika, ali nema veze, od viška glava ne boli! :)

      Izbriši
  6. Uzivala sam citajuci ovaj post, it's so you :) U kreativnoj lenjosti se cak i prepoznajem. Ni slucajno ne odustaj, puno nas bi bilo razocarano.
    Hugs and kisses from Köln :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala puno na podršci Ivona! Trudit ću se da opravdam ukazano povjerenje! Uživaj na odmoru! :* :*

      Izbriši
  7. Bravo za tekst! Drago mi je što sam otkirla tvoj blog! Dopada mi se, iskreno! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala puno, podrška mi puno znači i podstiče me da napredujem! :)

      Izbriši

Hvala na komentaru!